Pjesma tek rođenom

"Samo tebi, tek rođeni, ove riječi, samo tebi.
Samo tebi. Ova zastava između dva boja krvava.

Tebi pišem ovu pjesmu.

Samo tebi, tek rođeni,

pjevam odu o ljubavi još ne spoznatoj i u ime plemena

pružam ruke koje zora tvog rođenja već obasjava.
Pristižem žuborom potoka bistrog i brzacima rijeka, skrivena u vjetru, stopljena s njim ja sanjam bogojavljanje u sebi.

Pogledaj moj san, njime sloboda kormilari.

Na nebu se rađa sunce i miruje u korijenu trava, a mene već čeka daleki put i oblaci lutalice. Vilinski ples u slavu tvog rođenja, simfonija iznad mora što moj san brani. Ne lete samo ptice. Gledam zemlju u letu, nebo svira budnicu tebi tek rođenom, ja čekam da san postane java.

Tebi pišem ovu pjesmu. Samo tebi, tek rođeni, pjevam odu o ljubavi i u ime
plemena
pružam ruke koje zora tvog rođenja već obasjava."

Podno planine u malenoj pećini se u svitanje rađa djete. Kralj plemena stoji pored koljevke i miluje čelo svog sina. Starac sjede brade, nevidljiv u jutarnjem povjetarcu, promatra koljevku i vile koje se spustiše da budu čuvarice djetetova sna.
"Kada krenu uz planinu, osvjetli im put." šapnu vjetar Zori, vili svitanja " ti budi dječakova sudbina jer se rodio u tvom carstvu."
Pleme, još nezatrovane krvi, sjedi na vrhu zadnje planine i sluša tišinu svojih tek začetih misli. Ljubav, energija kojoj još nisu imena dali, buja u njihovim srcima. Širina plavetnila zatvorena u ono što im oči vide izmišlja novu riječ. Beskonačnost se otvori pred njima nakon dalekog lutanja mračnim šumama i dolinama bez horizonta. Na početku puta su krenuli prema suncu vjerujući da će u njegovoj maglovitoj ljepoti pronaći trenutak smirenja. Planine su se smjenjivale, snjegovi su zatvarali prolaze i ostavljali tragove njihova umiranja. Sunce ih je čekalo tamo u plavim daljinama, iza sljedećeg vrha i oni su se ponovo spuštali, u dolinama čekali da okopne snjegovi. Stoljeća su se smjenivala, vrhovi ostajali za njima i novi se uzdizali. Činilo im se da su sve bliže suncu i da će ga na zadnjem vrhu i dotaknuti.
Podno planine se širila velika voda koja je doticala nebo. Sunce je, još uvijek daleko, sjalo drugačije i bilo nekako bliže.
"To je mjesto na koje nas je poslao starac sjede brade." reče kralj
"Ali mi nismo stigli do sunca." reče dječak velikih tamnih očiju
"Stigli smo na vrata njegova carstva." šapnu mu majka "kada se spustimo sa planine ono će nas zagrliti kao svoje podanike."
I pleme krenu ka velikoj vodi.
Dječak je zavolio uvalu u kojoj sagradiše dom. Postao je podanik sunca, jutrom bi pozdravljao njegovo izlaženje, a uvečer bi mu zaželio dobar san. Bio je prvi mali princ i živio je na planeti svoga sna nedotaknut strahom od nepoznatog.
U sunčanom dvorcu su vile bdile nad njegovom sudbinom.
Zemlja u koju su stigli je već odavna pripadala tiranima njegova sna. Vojske pod različitim zastavama su harale kamenjarom i ostavljale krvave tragove svojih pobjeda i svojih poraza. Dječakov otac, kralj tek pristiglog plemena, stade pod tuđe znamenje i dozvoli da mu nametnu vjerovanje u nešto nepoznato, nešto što je imalo moć i bilo okrutno u svom postojanju.
Dječak je rastao u sunčanom dvorcu još uvijek branjen svojim neznanjem. Tajnovitim prolazima se u svitanje spuštao do velike vode i pozdravljao Zoru, prekrasnu djevojku snenih očiju i zlaćane kose. Ona ga je čekala na obali i smješeći se pružala ruke da zajedno krenu u dan.
"Što je ovo što osjećam kada te jutrom ugledam?" upita je jednog svitanja sada već izrastao dječak
"To je ljepota tvog sna." odgovori mu Zora
"Srce mi zakuca drugačije kada te ugledam kako se rađaš iz noći pune tajni."
"Ja se rađam da bi tvoj puk krenuo na more, da u njegovim dubinama pronađe ono što će ga stoljećima hraniti."
"Što je more?"
"Još veća voda od ove na čijoj obali se srećemo."
"Gdje je ona?"
"Tamo gdje izazi sunce."
"Noćas je puk nedočekavši svitanje krenuo u drugom pravcu." reče mladić tiho
"Perun ih pokušava zaustaviti u njihovom pohodu. Tamo iza vrha s kojeg ste se spustili u uvalu čeka na njih smrt pod znamenjem koje su prihvatili."
"Tko je iznad tog znamenja?"
"Ljubav koju još nitko nije istinski osjetio. To je snaga vjetrova koji pokušavaju zaustaviti misli onih koji oblače odore pobjednika i šalju smrt, umjesto usjeva, na polja koja čekaju žetvu."
"Otac je stao pod križ."
"Tvoj otac više ne sluša vjetar, on ga se počeo bojati."
"Vjetar nas je doveo ovamo." reče mladi princ
"Vjetar vas je branio na dalekom putovanju do uvale. Ladarice su vam osvjetljavale put kroz tamne šume, Perun vas je branio od gromova zla i jahača apokalipse, ja sam vas budila, Vesna vas je hranila da imate snage uspeti se do Sunca kojem ste težili."
"Zašto je otac prestao slušati vjetar?"
"Jer su jahači apokalipse zameli njegov glas ubistvom na Golgoti."
"Tko je tamo ubijen?"
"San, koji si ti nastavio sanjati."šapnu Zora gledajući u sunce koje joj je skidalo haljinu i pretvaralo je danje svjetlo.
Vjetar donese s vrha planine miris smrti. U bljesku munje zagrmi topot konja jahača apokalipse. Puk spusti mrtvoga kralja u perivoj sunčanog dvorca. Mladi princ kleknu pored oca. Stranac, u bijeloj odori vladajućih, spusti krunu na glavu mladića.
"Budi kralji i zamjeni znamenje poganina za ovu svetost koja će te dalje braniti."
Puk kleknu pred mladim kraljem, a stranac odjaha pračen vojskom straha.
Nad morem se nebo zatamni. Mladi kralj osluhnu vjetar u valovima koji su se razbijali o hridi.
"Mi te sada moramo napustiti" vile su pjevale requjem njegovom snu
"Povedite me sa sobom."
"Ne smiješ ostaviti puk."zagrmi Perun s vrha planine
"Tko će me odsada braniti?"
"Stranac će te braniti krvlju tvojih protivnika."
"Zašto vi morate otići?" upita mladić tužno
"Ako ne odemo stranac će te ubiti."
"Ali ja vas trebam, ja sam podanik Sunca i ljubavnik Zore."
"To je ljubav što osjećaš, to je energija koja će te braniti." reče mu Zora milujući njegovo lice
Vojska straha je zastala na vrhu planine. Stranac u bijeloj odori vidje taj dodir i pruži ruku ka zagrljaju na obali otoka sreće.
Djevojka koju je mladi kralj grlio poletje kao bjela golubica ka suncu koje se rađalo na horizontu.
"Čuvaj se stranca u bjelom." šapnu mu vjetar
"Zašto, on nas je sada vodio."
"Prosuo je prokletstvo nad otokom sreće i sunčanim dvorcem. Ti ćeš danima vladati pukom i sanjati bijelu golubicu, a noćima ćeš lutati snom kao ljubavnik Zore koju živ više nikada nećeš vidjeti."