Mittwoch, 19. Mai 2010

Odsanjana legenda


Možda je potrebno da vam objasnim iz kojih korijenja je izrasla ova priča o ljubavi, znanju i vjerovanju. Bilo je to davno kada sam u svojim mladalačkim snovim lutala legendama i razgovarala sa vilama i vilenjacima, kada sam ulazila šunjala se šumercima, ulazila u drevne dvorce i zamišljala da se nalazim na jezeru sreće, na otoku snova, u magli Avalona, u Merlinovom kristalnom dvorcu. Sanjala sam opjevani, opisani svijet čarobnjaka, magicusa, poeta i osluškivala zvjezdani šapat njegovih duša.

"Ulazim snena u svjetlosni dvorac
hodeći stazom od kristalne pjene
dok vesela sjenka, želje moje tvorac
prede anđeoski trag moje duše snene.

Treperavo zdanje, simfonija neba
nevidljive strune sa početka priče
Merlinivu ruku srce moje treba,
da u stadu sreće sretno jutru kliče.

Oblačići bijeli, lepršava anđeoska lađa
veselo izranja u snovima kao davna sjeta
neka drevno- nova želja u meni se rađa
fatamorgana u pustini izgubljenog svijeta.

Hram ljepote, oltar novog svijeta
ljubavni žrtvenik od svjetlosnih niti
čarobnjaka ruka čudesno, bez dlijeta
strunama dobrote moju dušu kiti.

Treperave strune svjetlosnoga grada
život u njem iskri sreću, srećom diše
sjedinjene u ljepoti božanskoga stada
strune neku novu istinu o ljubavi pišu.

U dubuni duše grad od svjetla spava,
budi ga lahor, dodir zvjezdane tišine
Merlinovom rukom požnjevena strava
srcu daruje Avalon sanjane miline."


Napisah ovaj stih iz ljubavi prema anđeoskom svijetu u kojem sam odrasla, prema kraljevstvu čarobnjaka, iz ljubavi prema vilinskom svijetu u kojem sam provela sretne trenutka djetinjstva. Uspoređivala sam naše legenda sa svjetskim legendama u kojima vilenjaci i čarobnjaci nisu tek štovatelji drveća, izvora, stijena, nisu tek mitska šumska stvorenja i duhovi vatre, zraka, zemlje i vode. Oni su bili ujedno bio i liječnici, iscjelitelji, filozofi, astrolozi, čarobnjaci, vidovnjaci, pjesnici, glazbenici i učitelji. Šaputala sam u snovima riječi pretvorene u u staklene perle kojima sam se igrala i igrajući pisala pjesme, svoje svoje istine, svoje snove. Iz tadašnjih zapisa je izrasla ova priča "Pjevaju vile slovinske" vile koje sam susretala slavenskim legendama. Poželjeh napisati novi manifest životu, oživijeti legende o vilama i vilenjacima i pokušati je i živjeti. U vilinskom svijetu nema prostora i vremana, u njemu se kriju strune koje trepere o tajnama naših predaka, o vječnoj istini da u svakom čovjeku postoji dobra i zla strana osobnosti.
Morgana Le Fey, mitska sestra kralja Arthura je u legendi prikazana kao zla vještica i kao Merlinov dvostruki identitet. Morgana je bila i zla sudbina Giordana Bruna. U mojoj priči postoji nekoliko zloduhova, zloduhova koji zaustavljaju mladoga Merlina, mladoga Zorana na njegovom puta ka prosvijetljenju duše i ostvarenju želje starca duge sjede brade. Neka riječi postanu djela, pomislih, neka davne legende ponovo ožive u nama. Probudih još jednom uspavano dijete u sebi, šapnuh snena u veliku tišinu tamne strane kristalnog dvorca, u onaj njegov ugao u kojem vjekuju zlodusi, u kojem se kriju zlodusi koji šalju jahače apokalipse i truju zrak u kojem niću cvjetovi sreće i ljubavi. 

A sada se vraćam mojoj priči "Pjevaju vile slovinske"